Manja slova Veća slova RSS

mek

MEK

mek

Evropski centar za informacije i inovacije

JICA

Irena

Enegry Community

Danube Region Strategy

Vektorski logo

 

>

Ministarka Sekulić gošća u emisiji "Argument" na TV Pink M

Ministarka Sekulić gošća u emisiji "Argument" na TV Pink M
Datum objave: 25.01.2018 07:37 | Autor: Ministarstvo ekonomije

Ispis Štampaj stranicu


Akcije EPCG koje u svom vlasništvu ima A2A, u ovom trenutku može da proda samo ta italijanska kompanija, kazala je ministarka ekonomije Dragica Sekulić u emisiji "Argument sa Ivanom Šebek". Vladu je iznenadilo to što je A2A aktivirala “put opciju” odmah u julu prošle godine, po objavljivanju odluke o izlasku kompanije iz Italije iz vlasništva. Put opcija međutim, adekvatna je za zaštitu interesa Države, potcrtala je Sekulić. Vlada radi na tome da odjednom preuzme sve akcije u EPCG.

Ministarstvo ekonomijeI ono što trenutno radimo je sagledavanje i razgovori sa finansijskim institucijama koje bi nam dale mogućnost da ne uđemo u povećanje javnog duga, a da steknemo vlasništvo nad akcijama, a otplaćujemo ih na rate – poručila je ministarka.

Godina za nama bila je upravo prva godina mandata Sekulić kao ministarke ekonomije. Kaže da je generalno zadovoljna dosadašnjim radom i uspjesima.

Ja ću, za početak emisije, biti neskromna i pokušati da ukratko podijelim uspjeh cijele Vlade i svih članova Vlade kojoj ja pripadam. Vjerujem da pokazatelji govore o stopi ekonomskog rasta u prethodnoj godini, koja je, prema poslednjim procjenama, iznosila četiri odsto, a ta stopa je u regionu 2,6 odsto. Vidite kolika je stopa ekonomskog rasta Crne Gore u odnosu na region. Vrlo često baratamo procentima i brojevima, a rijetko kad pojasnimo šta to zaista znači. To znači da je platežna moć, potrošnja građana, iznos investicija, odnos izvoza i uvoza porastao i računajući sve to došli smo do cifre od četiri odsto. Čini mi se da su ti pokazatelji izuzetno važni, jer o njima ne možemo diskutovati, oni su takvi kakvi jesu. Osim toga, čini mi se da je važno pomenuti, da smo prošle godine na listi koju formira Svjetska banka, odnosi se na lakoću poslovanja, skočili za devet mjesta – sa 51. na 42. mjesto – kazala je gošća emisije „Argument sa Ivanom Šebek“.

Kako navodi, u ovom slučaju nam je pomoglo što smo značajno unaprijedili mogućnost dobijanja priključka na elektro-energetsku mrežu i kod tog indikatora smo imali napredak u odnosu na prethodni izvještaj, za 40 mjesta, koji je direktno doveo do toga da porastemo za devet mjesta.

-o pokazuje da Crna Gora konstantno napreduje u stvaranju investicionih i biznis uslova, za poslovanje u Crnoj Gori. Ono što takođe moram pomenuti kao naš zajednički uspjeh je i stopa rasta izvoza. Moram reći da je stopa rasta izoza u prethodnoj godini, u odnosu na 2016. bila oko 14 odsto, te da smo u tom istom periodu imali mnogo nižu stopu rasta uvoza, to je devet odsto, a to govori da smo imali povećanje pokrivenosti uvoza izvozom, tj. da sve više roba, a naročito usluga, izvozimo u odnosu na ono što uvozimo. Tako da, čini mi se, da svi mi koji smo sjedjeli u Vladi prošle godine, moramo biti zadovoljni ovim rezultatima, a opet, sa druge strane, vjerujem da će takvi rezultati u kontinuitetu doprinijeti da svako od građana u Crnoj Gori osjeća benefite onoga što mi radimo ovih godinu dana. Kada je riječ o izazovima, ništa što mi je izazov nisam uspjela riješiti za ovih godinu dana. To su bili malo i preveliki izazovi da bi za tako kratak rok od godinu dana mogla odgovorno odgovoriti. To su sva dešavanja u energetskom sektoru. Tu smo imali situaciju, ja sam postala ministar ekonomije 28. novembra, a već 31. decembra istekao je postojeći ugovor sa A2A. Imali smo potpisan ugovor i neizvjesnost realizacije II bloka TE. Sigurna sam da ćemo u ovoj godini naći dobra rješenja kao odgovor na oba izazova koja sam pomenula – istakla je ministarka.

Vlada je odlučila da se odustane od aranžmana sa Škodom Praha, pa je EPCG izašla iz tog posla. Vlada je to objavila neposredno pred Novu godinu, što je ključni uzrok, pitali smo ministarku. Bilo je mnogo špekulacija na ovu temu, obaveza Škode Praha bila je da obezbijedi finansijera projekta vrijednog 324 miliona, Češka banka je odustala od davanja kredita, onda kao da nije bilo vremena za čekanje. Ministarka Sekulić kaže da ovo odustajanje Škode Praha nije poremetilo vladine planove u vezi sa rekonstrukcijom I Bloka TE, ali i toplifikacijom Pljevalja, kao i rješavanjem ekološkog, ne malog problema, te sjeverne opštine.

Redosljed poteza je bio - pred Novu godinu Vlada je dala obavezujuće instrukcije EPCG da prekine saradnju sa Škodom praha na način da u što kraćem roku otpočne sa rekonstrukcijom prvog bloka Termoelektrane, realizacijom toplifikacije Pljevalja i sagledavanje alternativnog rješenja za izgradnju 2. bloka Termoelektrane. Vjerujem da je to bila odgovorna odluka. Zašto? Zato što smo od septembra 2016.godine imali ugovor o projektovanju i izgradnji i nabavci za igradnju drugog bloka i taj ugovor je potpisala EPCG sa Škodom praha, a u skladu sa međudržavnim ugovorom između CG i Češke. Kao jedan od osnovnih elemenata tog ugovora je bio da Škoda Praha obezbijedi finansijera koji bi trebalo da isfinansira taj projekat. U prvobitnoj ponudi Škode Praha kao izvjestan finansijer projekta pominjana je češka eksportna banka. Krajem 2016. godine dobili smo informaciju od Škode da je banka odustala od finansiranja projekta. Cijelu 2017. smo koristili na način da kad već imamo postojeći ugovor sa Škodom praha, Škoda je pokušavala da nađe alternativu onome sto su prvobitno ponudi. To je podrazumijevalo uvođenje novih partnera i uvođenje finansijera u sam projekt. To je išlo kako je išlo, tu ne možemo suditi je li išlo brzo kako smo očekivali i u toku svih tih dešavanja smo bili svjesni da od 1.januara 2018. godine počinje da otkucava sat koji se tiče dozvoljenog broja radnih sati prvog bloka u obliku u kome je ona sad bez bilo kakvog ulaganja i bilo kakve rekonstrukcije. U situaciji gdje mi nemamo jasnu izvjesnost kad će da krene izgradnja drugog bloka, nemamo jasno definisanog finansijera, nemamo jasan dogovor o rokovima, o cijeni, o načinu realizacije projekta, a imamo jasno da od 1. januara imamo 20.000 radnih sati. U ovom trenutku imamo dozvoljeno da I blok može da radi 20.000 radnih sati do 2023. Odluka koju smo mi donijeli u tom trenutku bila je najodgovornija odluka sa aspekta sigurnosti snabdijevanja Crne Gore i potrošača u CG. Uzimajući u obzir sve te ulazne parametre i dalje neizvjesnost i dalje nemogućnost postizanja kompromisa sa Škodom Praha oko određenih elemenata ponude zaključili smo da je krajnje vrijeme da stavimo tačku na jedan takav aranžman i da uradimo ono što zavisi od nas, za šta Elektroprivreda ima sredstava na svojim računima i da sagledavajući sad taj novi koncept produžavamo životni vijek I bloka i da sagledamo šta je to moguće raditi sa drugim blokom – poručila je Sekulić.

Toplifikacija Pljevalja će, uvjerava Sekulić, ići brže.

Toplifikacija će biti brže realizovana kroz rekonstrukciju prvog bloka nego što bi to bilo kroz izgradnju drugog bloka. Ni jedan građanin Pljevalja neće osjetiti posledicu naše odluke da sad ne ulazimo u izgradnju kako je bio prvobitno planirano, na način da kroz ekološku rekonstrukciju obezbjeđujemo toplifikaciju grada Pljevalja. EPCG je već u prethodnom periodu raspisala javni poziv za izradu idejnog projekta za toplifikaciju i ekološku rekonstrukciju koja podrazumijeva izradu idejnog projekta za toplifikaciju grada Pljevalja. Tako da mi već sledeće godine ulazimo u konkretnu realizaciju rekonstrukcije prvog bloka termoelektrane – poručila je ministarka u emisiji „Argument sa Ivanom Šebek“.

Otkrila je i kada se očekuje nacrt plana za početak gradnje, kao i koliko je izvjesno da II Blok gradi EPCG iz sopstvenih izvora.

Kroz one zaključke koje smo mi pomenuli, za koje smo mi dali instukcije upravljačkom komitetu, a osim toga što smo im rekli da okončaju saradnju sa Škodom Praha, mi smo naročito rekli da istog trenutka uđu u projekat rekonstrukcije, a da do kraja januara dostave alternativno rješenje za izgradnju drugog bloka termoelektrane. Bilo je predviđeno da se gradi blok od 250 megavatsati, a da postojeći radi samo ovih 20.000 i nakon isteka tih sati da se donese odluka da li će se prvi blok rekonstruisati, kad, kako i sve ostalo. Ovo je sad samo zamjena redosleda koraka. Dakle, mi prvo idemo u rekonstrukciju prvog bloka, u toplifikaciju, sagledavamo mogućnosti nalazišta uglja, sagledavam mogućnost rada još postojećeg bloka i u cijelom tom kontekstu sagledavamo mogućnost za izgradnju drugog bloka. Mi ni u jednom trenutku nismo odustali od izgradnje drugog bloka termoelektrane. Mi smo samo presložili način izgradnje I održavanja cjelokupnog rudarsko termo-energetskog kompleksa u Pljevljima . To je jedina ispravna odluka, jer vjerujte - najgora moguća odluka je bila i dalje čekati. Da smo se zadržali na ovakvom konceptu mi bi možda tek za godinu dana dobili konačnu odluku o finansiranju projekta. Ne možete vi nalaziti kompromis za finansiranje određenog projekta ako to finansiranje na određeni način prijeti da ugrzi poslovanje Elektroprivrede. Sve su to razlozi koji u tom trenutku nije bilo lako donijeti jednu takvu odluku i samoj Vladi prezentovati. Najbolja odluka u mjeri maksimalno mogućeg – navela je Sekulić.

EPCG bi revitalizacija Prvog Bloka koštala 40 miliona, a toplifikacija Vladu i opštinu Pljevlja 20, kaže Sekulić za PinkM.

Procjene su da će sama ekološka rekonsturkcija koštati oko 40.000.000, a toplifikacija oko 20.000 000. Vlada je spremna da kroz razne načine finansiranja podrži EPCG i opštinu Pljevlja. EPCG je obavezna da radi ekološku rekonstrukciju i njihova obaveza je da obezbijede izvor toplote, a naša obaveza je da obezbijedimo da toplota stigne do svakog doma u Pljevljima. Upoznati ste da je problem zagađenja Pljevalja problem ložišta i zbog toga je toplifikacija važna sa apekta rješavanja toplifikacije u Pljevljima. Ekološka rekonstrukcija je važna radi smanjenja zagađujućih emisija sumpora i azota iz same termoelektrane. Postoji zabluda da ako ste ministar da provodite svoje vrijeme u Podgorici i da nemate osjećaj kako je živjeti van Glavnog grada. Ja sam nekoliko puta za godinu dana boravila gore i potpuno sam svjesna koje probleme imaju. I baš zato sam u prethodnom periodu sagledavala šta je to što na najbrži način može riješiti njihov problem i vjerujem da smo našli dobro rješenje – kazala je naša gošća.

Prijeti li Crnoj Gori neka vrsta energetske krize, sada kada je izvjesno kako će se graditi II Blok, kada se mjere sati I Bloka, pitali smo Dragicu Sekulić.

Mi smo prošle godine imali izuzetno jaku sušu, nama su hidroeloektrane proizvele značajno ispod planirane vrijednosti proizvodnje energije. Manjak proizvodnje iz Perućice i Pive je bio te vrijednosti kao da 3/4 godine nije radila termoelektrana. I to ni na koji način nije ugrozilo sigurnost snabdijevanja bilo kojeg potrošača električne energije u Crnoj Gori. To jeste ugrozilo poslovanje EPCG zato što ona nije imala proizvodnju iz sopstvenih izvora, nego je morala da obezbijedi svakom potoršaču energiju iz uvoza. Ali to pokazuje spremnost sistema da odgovori bilo kojoj situaciji. Kad smo planirali mjere koje se odnose i na toplifikaciju i na rekonstrukciju sve to smo imali u vidu. I na tome ko bude realizovao idejni projekat je da u roku od tri godine završi sve. Ja moram da stavim mogući rizik kašnjenja takve vrste projekta. Ali smo svjesni da kad neko uloži 40.000.000 time daje jasan signal i EK i EU da je ozbiljan u namjeri da to završi. I potpuno je drugačije kada uđete u rekonstrukciju, a tada možemo očekivati prolongiranje određenih rokova. Ali to je značajno drugačije na to da vi uopšte ne uđete u rješavanje tog problema – tvrdi ministarka ekonomije.

Zanimalo nas je koje su alternativne firme za gradnju drugog bloka, ako to ne bude EPCG.

EPCG radi na alternativnim rješenjima u smislu tehnike i tehnologije, a ne u smislu kompanija. Kada mi budemo imali na raspolaganju određenje količine uglja, da li i biomase koje bi se mogle koristiti, koja je to moguća snaga 2 bloka... Kada budemo načisto šta je nama dato kao tehničko rješenje, lako ćemo naći kompanije koje će nam biti partneri ili izvršioci određenih projekata – poručila je Sekulić.

Primjetno je da Sekulić gotovo i ne odgovara na ozbiljne prozivke Vasilija Miličkovića iz grupe manjinskih akcionara EPCG, niti Dejanu Mijoviću, koji svako malo imaju neke optužbe na račun Vlade i ministarstva ekonomije.

Svaka dobronamjerna kritika je dobrodošla. Posebno je važno kad takva vrsta kritika imaju uporište u zakonima i kada dolaze od struke. Bojim se da Vasilije Miličković iz grupe manjiskih akcionara EPCG, kao i Dejan Mijović nemaju dobronamjernost u sadržini, kao ni uporište u zakonskim rješenjima. Veličković jeste manjinski akcionar, kao i Dejan Milić. Njih dvojica imaju zajedno 150 akcija u EPCG i spadaju u 2.300 manjinskih akcinara. Tako da mi pozivamo svakog manjinskog akcionara, pa i Vas, da u skladu sa zakonom i statutom uzmete učešće u svim tijelima. Ne bježim ni ja, ni kolege da sa svakim manjiskim akcionarom razgovaramo na sve teme. Često je slučaj da mi ne govorimo o EPCG nego koristimo to za jeftin ili besplatan publicitet u medijima. I to je razlog. Vrijednost njihovih akcija ukupno je oko 500 eura. Vrlo se stiče utisak da je to nastup većine manjinskih akcionara, da ih neko predstavlja u EPCG. Mi nemamo udruženje manjinskih akcionara. Vasilije je manjinski akcionar i mi nemamo udruženje manjinskih akcionara i niko nema mandat da u njihovo ime nastupa. Mi imamo 2.300 manjinskih akcionara i ni jedan od njih ne radi publicitet u medijima na način na koji to rade ova dva manjinska akcionara. Važno je da je tu najmanje brige o EPCG. Ulagajući 150 eura u akcije je jeftin način publiciteta. Ministarstvo ekonomije stoji na raspolaganju za sve teme manjinskih akcionara, ali ako krenemo da se dopisujemo kroz medije sa svakim, onda mi ne bi imali vremena ni sa čim drugo da se bavimo – kaže gošća PinkM-a.

Miličković je, između ostalog, štetnim proglasio i ugovor o Rudniku uglja. Oštro je kritikovao Vladu i Ministarstvo ekonomije, odnosno Sekulić da je prenijela odgovornost na skupštinu akcionara EPCG.

Po prvi put imamo predlog dugoročnog ugovora o snabdijevanju EPCG iz Rudnika uglja. Imali smo situaciju, imate dva privredna društva, preko 97 posto uglja iz rudnika služi za proizvodnju energije iz Termoelektrane. Preko 99 posto potreba za ugljem EPCG kupuje od Rudnika uglja, a oni imaju ugovore na po mjesec ili tri. I zamislite situaciju - imate društvo koje zavisi od drugog, a nemate nikakav ugovor, koji to potvrđuje. I nema te finansijske institucije koja bi ušla u rizik finansiranja kreditiranja takvog društva. Smatram da nepostojanje dugoročnog ugovora o snabdijavanju je rizik po sigurno snabdijevanje. Vrijednost dugoročnog ugovora između Rudnika uglja i EPCG prevazilazi tu granicu za koju je mogao da odgovara za njega i da donosi odluku odbor direktora, nego to sad mora da radi skupština akcionara. Napominjem da u tom ugovoru je cijena uglja najniža od kad je prestala regulacija cijene uglja u Crnoj Gori. Optužba je da prenosimo odgovornost na skupštinu akcionara netačna, a sa druge strane cijena uglja to jasno demantuje. Mi smo imali situaciju da je zbog nepostojanja tog ugovora Termoelektrana mogla da ne radi i nekoliko mjeseci i za to vrijeme uopšte ne uzima ugalj iz Rudnika uglja. Rudnik zapošljava ljude i dužan je da im plaća plate i poreze i niko ne ispašta osim Rudnik, jer Termoelektrana ne radi. Kroz ovaj ugovor jasno definišemo međusobno dužnilačko povjerilačke odnose. Ja sam četiri godine bila konsultant za energetiku i vodila sam njihove projekte. Zaista je čast raditi za jednu takvu međunarodnu instituciju. Jako sam puno vremena provela u Termolektrani i to je iskustvo jako puno doprinijelo da mogu donositi ovakve vrste odluka. Termoelektrana je objekat koji je u dobrom stanju. Osim onoga što će riješiti kroz rekonstrukciju. Zamijenjena je turbina, kotao, sistem upravljanja. Ona je u tehničko-tehnološkom veoma dobrom stanju. Fali da je sredimo što se tiče ekologije i dodamo dio koji se tiče toplifikacije. I ona može raditi sledećih 20 godina kao singerica. Do 2023. je rok bez mjera rekonstrukcije – poručila je Sekulić.

Kad smo kod Rudnika uglja, navodno je Skupština akcionara predložila juče-prekjuče Odboru direktora da ne prihvati ponudu za kupovinu akcija Rudnika po cijeni nižoj od 6,5 eura, po cijeni po koliko traži akcije A2A, što je 13 miliona za akcije A2A. Ovo nije obavezujuće za Odbor direktora, a konačnu odluku donosi EPCG, kaže Sekulić.

Vi znate da tu postoji interesovanje akcionara Rudnika uglja da prodaju svoje akcije i da su te akcije ponudili EPCG. Obaveza odbora direktora Rudnika je da onog trena ako EPCG da ponudu za otkup akcija, dužni su da pripreme stručno mišljenje da li oni smatraju da je to dobro za akcionare Rudnika uglja. Dobro je da oni imaju stručno mišljenje odbora direktora – navela je naša gošća.A2A

Kad smo pomenuli A2A - to takođe zaokuplja pažnju crnogorske stručne, ali i laičke javnosti. Aktivirana je put opcija izlaska iz EPCG i to odmah. Vladu je to iznenadilo, kaže ministarka ekonomije. Put opcija predviđa da država plati sve u sedam rata od po 35.7 miliona eura, prva rata dospijeva u maju.

Nama je put opcija bila poznata kroz akcionarski ugovor. A2A je nekad kupio akcije EPCG za 460.000.000 eura i 2009. su upravljali EPCG. Kroz jedan ugovor između Crne Gore i A2A je da u slučaju predviđene želje za izlaskom A2A iz EPCG, država će kupiti njihove akcije po unaprijed fiksiranoj cijeni na sedam godina po 35,7 miliona. Imali smo akcionarski ugovor koji je važio do 31. decembra 2016. Tek smo došli kao Vlada i bili smo pred time šta da radimo. Tada smo ocijenili da je najbolje da produžimo taj ugovor za još pola godine. Nismo uspjeli da nađemo zajednički jezik koji se odnosio na investicije u sektor energetike. Prije 1. jula Vlada je informisala A2A da nismo zainteresovani da upravljaju EPCG, a to je kod njih izazvalo želju da ne produžavaju dalje ugovor da budu manjinski akcionar bez prava upravljanja i tada su imali mogućnost da od 1. jula do septembra aktiviraju put opciju. Nas nije iznenadilo aktiviranje put opcije, ali nas je donekle iznenadilo zašto prvi dan. Za ta tri mjeseca oni su imali mogućnost da svoje akcije ponude nekom trećem licu. Nas je ugovor tu štitio što nam daje pravo preče kupovine i oni su mogli za ta tri mjeseca da ponude ime kompanije kojoj bi prodali akcije ukoliko smo mi saglasni sa tim. Onog trena kad su aktivirali put opciju i dalje imaju pravo da svoje akcije prodaju nekom drugom, ali su dužni da nam plate 35.000.000 eura penala. A zašto je aktiviranje put opcije je predugovor o prodaji akcija ekskluzivno CG za 250.000.000 na sedam godina – istakla je ministarka.

Interesovalo nas je koje su to kompanije koje su zainteresovane za otkup akcija A2A i koje su šanse da to ipak uradi država i kako, kakva je dinamika odlučivanja, jer ovo reklo bi se, ne bi smjelo da potraje s obzirom na važnost cjelokupnog projekta.

Što se tiče kompanija mi nismo razgovarali sa kompanijama i imali smo određena inicijalna interesovanja i s obzirom da su akcije A2A, jedino ko može u ovom trenutku da proda akcije je A2A. Ono na čemu država radi je samim aktiviranjem puta opcije mi imamo predugovor o kupovini akcija A2A i put opcija podrazumijeva postepeno vlasništvo nad akcijama. Po put opciji mi ne stičemo vlasništvo nad svim akcijama pa ih plaćamo na rate nego kako koju ratu platimo tako postajemo vlasnici. I meni se čini da nam u ovom trenutku to nije od najvećeg interesa. I ono sto trenutno radimo je sagledavanje i razgovori sa tim institucijama koje bi nam dale mogućnost da ne uđemo u povećanje javnog duga a da steknemo vlasništvo na akcijama, a otplaćujemo ih na rate, tako da su to ograničenja u kojima se sad krećemo. Kad nije produžen akcinarski ugovor i kad A2A nije imao više prava da upravlja svjesni smo postali da je zarad boljeg poslovanja važno da što prije postanemo vlasnik svih akcija. Nisam pominjala ja nego mediji. Mi sad razgovaramo sa tim institucijama i ako treba da izaberem da budemo što transparentniji izabraću da štitim interese države u tim razgovorima. Svaka spekulacija na ovu temu pogoršava našu pregovaračku poziciju. Kada budemo imali konkretan predlog kako namjeravamo to riješiti to smo u obavezi da podijelimo sa Vladom pa uputimo Parlamentu a od Parlamenta nema transparentnije institucije. Planiramo da sve završimo do maja kako bi ispunili dinamiku koja je predviđena – navela je Sekulić.

Crna Gora je mala država, ali sa solidnim energetskim potencijalima i projektima. Jedan takav je “podmorski kabal”. Gotovo cijeli posao je završen u realizaciji energetske interkonekcije sa Italijom, kaže Sekulić. Kaže i da “kabal” podstiče slične energetske investicije u regionu.

Mi smo svi vjerovali da je to jednako instaliranju svemirske stanice, a sada već govorimo kakvi su rokovi. Kabal je položen i taj dio posla radi italijanska Terna, u krajnjoj smo fazi izgradnje trafostanice u Lastvi. Ostalo nam je samo sedam stubnih mjesta da završimo izgradnju dalekovoda Lastva-Čevo i na dobrom smo putu da realizujemo dalekovod od Čeva prema Pljevljima. Naša je namjera da do kraja juna ove godine pustimo u pogon trafostanicu i prvi dio dalekovoda, a do kraja godine probno pustimo kompletnu infrastrukturu. Tj. da u prvim mjesecima sledeće godine mi imamo dozvolu za kabal i kompletnu infrastrukturu. Vrlo često kroz moje izjave vidite poređenje kabla sa autoputem jer ima važnost, ne samo kao investicioni projekat, već i kao energetski objekat. Nema energetske kompanije u regionu koju nije pozitivno pogodila izgradnja kabla. Jer povezuje dvije energetske situacije u Evropi. Imate Italiju kao uvoznika električne energije i Bosnu kao velikog proizvođača jeftine energije koji izvoze i vi kroz Crnu Goru spajate ta dva tržišta. Što opet govori jer ću se vratiti na autoput to znači da sve ono što se gradi, a što moze biti povezano na tu infrastrukturu može naći sebi tržište – istakla je naša gošća.

Čuju se određena interesovanja da se podmorski kabal dodatno valorizuje. Naime, Srbija bi možda mogla biti zainteresovana da koristi dio kapaciteta kabla. Pitanje je - čiji bi to bio prihod onda.

Ja sam u prvom dijelu govorila za investicije u proizvodne objekte koje za postojanje jedne takve infrastrukture imaju i kuda da prevoze svoju robu koju proizvedu. Kao što kod autoputa imate rampu i putarinu, kod kabla imate prenosni kapacitet i prodaja prenosivog kapaciteta je jasan prihod crnogorskog elektroprenosa i države Crne Gore – kazala je Sekulić.

Građani se žale da plaćaju naskuplje gorivo u regionu i da je to dodatno opterećenje na njihov budžet. Poskupljenje goriva imali smo dva puta u veoma kratkom periodu. Otežavajući faktor je što Crna Gora imam tzv. zavisnički odnos. Nažalost, još nigdje nijesmo našli neki izvor nafte. Pitali smo ministarku može li i kako da se reguliše taj rast cijena uzrokovan rastom cijene goriva.

Mi ne plaćamo najskuplje gorivo u regionu. Ako pogledate energetski bilans i potrošnju naftnih derivata kroz energetski bilans blizu 70 odsto potrošnje derivata čini potrošnja eurodizela. Svjesni smo da privreda, proizvodnja , transpret a u velikom dijelu i građani koriste eurodizel. On je u CG u ovom trenutku 1.20 a jeftinije je od CG samo u Makedoniji i Bosni. Nije jeftiniji ni u HR, ni Sloveniji, ni Srbiji. Ovo nisu rekordne cijene goriva u nazad 6 godina. 2012. je eurodizel bio 1.38 a u 2016. 0,95. Da li ste ikad čuli da se ona na bilo koji način prilagodila padu cijene sa 1.38 na 0.90. CG uvozi sto posto naftnih derivata, ali mi uvozimo sve što trošimo a tiče se nafte. Izuzetno smo senzitivni na promjenu cijene naftnih derivata na međunarodnom tržištu. Mi te promjene notifikujemo na dvije nedjelje i to tek onda kad se desi promjena u iznosu od 5 posto na međunarodnom tržištu. U Sloveniji je dovoljno da dođe do promjene od tri posto pa da dođe do prilagođavanja cijena. Nije ovo ništa sa čim se nismo suočavali a kada bude padala cijena nafte na međunarodnom tržištu da ce padati u CG. Ja se nadam da kada su se bavili povećanjem jedan do dva centa kada dođe do pada da će isto tako biti – istakla je ministarka.

Vladi u kojoj je Sekulić ministarka ekonomije, pripala je ta nezahvalna dužnost da primijenite novu stopu PDV-a od 21 posto. Građane, ali i privredu pogodilo je to povećanje PDV-a. Postoji, kako je naveo i premijer Dusko Marković mogućnost da se govori o daljem rastu cijena zbog povećanja PDV-a, ali cijene goriva. U Vladi su, kaže Sekulić svjesni da dolazi do smanjenja platežne moći građana, a onda sljedstveno tome, sada postoji rizik od rasta sive ekonomije. Na početku godine već se postavlja pitanje - koliko je realno da se ponovo snizi stopa PDV-a i kada bi se to moglo desiti?

Kao što je meni bilo teško da donesem odluku za TE da mom kolegi Darku Raduloviću nije bilo lako da predloži odluku za povećanje PDV-a. Ono što je važno reći - mi govorimo o tome da je sa 19 skočila na 21, a stalno zaboravljamo da je niža stopa PDV-a ostala ista, a ta niža se koristi za obračun PDV za većinu životnih namirnica, pokazuje da ni na koji način niko nije htio da ugrozi osjetljive kategorije. Povećanje na 21 posto bila je neminovnost da ukoliko se mjere budu realizovale na način na koji je to planiramo da ćemo u narednom periodu imati prihod od 48,2 miliona eura, koji ce nam omogućiti da 2020. uđemo u suficit. Vjeruje da ukoliko se realizuje sve i sto prije oporavimo finansijski sistem da će se razmotriti opet vraćanje stope PDV-a – kazala je ona.

Građani se žale i na rast cijena struje, na računima imamo i tu tzv. naknadu za obnovljive izvore energije. Sekulić ponavlja da redovne platiše nijesu ugrožene.

Svako ko redovno plaća račun za električnu energiju nije osjetio poskupljenje na januarskom računu. Po zakonu EPCG je tražila povećanje od šest odsto na račun električne energije. Onog trenutka kad je regulator odobrio to se prenijelo na ukupan račun od 2,7 posto. E tog trenutka jeEPCG donijela odluku da poveća popust sa 10 na 15 pošto svim redovnim platišama električne energije ta odluka daje jasan motiv onima koji plaćaju redovno električnu energiju da ne osjete posljedice povećanja cijene struje. Novo je da je EPCG kroz odluku obuhvatila poslovne potrošače koje su pravna lica i dala mogucnost 3 posto popusta. Moja jasna je poruka, svako ko redovno plaća na njega se ovo poskupljenje ne osjeća – istakla je gošća emisije „Argument sa Ivanom Šebek“.

Mala i srednja preduzeća i saradnja sa IRF-om lijek su za privredu, kaže Sekulić.

Kroz različite projekte u 2017. smo pomogli preko 602 preduzeća u Crnoj Gori, kroz devet programa podrške i ove godine smo dobili kroz budžet 2.000.000. To je koštalo oko 750.000 eura. Ali smo podržali preko 60 preduzeća i zahvaljujući tome što smo imali jasnu komunikaciju sa privredom značajno dobili dodatna sredstva kako bi pomagali preduzećima u narednom periodu. Od velike je važnosti komunikacija sa svim preduzećima, kako bi stvorili uslove za njihovo poslovanje – poručuje naša sagovornica.

Mediji su objavili da je Sekulić, odnosno Minsitarstvo ekonomije, kupila luksuzni automobil marke Mercedes za 56 hiljada eura, krajem prošle godine, koja je negdje proglašena godinom štednje. Dobila je oštre kritike da se moglo jeftinije.

Ministarstvo ekonomije je kroz proces javnih nabavki obezbijedilo kupovinu novog automobila, a opet zamjenom staro za novo. Takođe, poštujući Zakon o državnoj svojini, obrazlažući šta je ono što Ministarstvo ekonomije ima, ja moram da kažem da smo mi dali dva poprilično stara vozila koja su značajno trošila za kupovinu novog automobila i razliku sredstava dodali. Takođe, moram da kažem da većina mojih puteva u prethodnoj godini se odnosila na putovanja kroz CG. Ja na tim putevima koristim automobil, ne koristim ni helikopter ni avion, da su troškovi održavanja ta dva vozila bili izuzetno visoki, da govorimo o vozilima koja su bila tri puta veće kubikaže nego vozilo koje smo pribavili i da nam se u kalkulaciji pokazalo da nas to izuzetno košta, a sa druge strane da je potpuno nebezbjedno. I to je nešto što vi kroz medije niste mogli da pročitate. Kroz medije ste mogli da pročitate da je ministarka kupila auto sebi. Ja ga nisam kupila sebi, kupilo ga je Ministarstvo ekonomije, a to auto ne vozim u privatne svrhe, ne vozim ga van radnog vremena. To auto koristim za obavljanje posla koji mi je dat i vlasništvo je Ministarstva ekonomije i ostaće u vlasništvu Ministarstva i posle ove ministarke. Tako da ne misli da je to bilo kakva bahatost ili razbacivanje novcem. To smo uradili u skladu sa zakonom i u skladu sa mjerama štednje tako što smo se riješili na neki način vozila koja su nas mnogo više koštala za korišćenje i održavanje i servisiranje, a sa druge strane koja su mene lično, a i moje kolege u nekoliko navrata , zbog stanja u kojem su bila izdala na putevima u CG – kazala je Sekulić.

Crna Gora još nema dovoljno žena u politici, ako se gledaju međnarodni standardi. Malo se ide naprijed, ali ipak nedovoljno. I kvota od 30 posto je mala, reklo bi se... Ministarka je nailazila na različite izazove, poput recimo verbalnog napada od Branka Radulovića iz DF-a. On je na plenumu pred cijelim auditorijumom rekao ministarki da „ide kući“, mahao njenim CV-jem i saopštio da je, „nesposobna“. Pitali smo ministarku kako takve stvari utiču na nju i njen rad.

Pitali ste me kako je to biti žena u politici, a ja ću Vam odgovoriti pitanjem ili možda odgovorom, kako je to biti čovjek u bilo kom poslu koji obavljate. Vjerujem da je sve teže i teže, prvo zadržati svoje principe, svoje kućno vaspitanje i ne posustati u želji da radite svoj posao na najbolji mogući način, a da zadržite nivo dostojanstva u tom svom poslu. To što ste pomenuli, a tiče se stručnosti, znate kako, ja nikad nisam tražila da budem ministarka ekonomije, mene je neko pozvao vjerujući u moje znanje i stručnost, a taj koji me je pozvao me je kasnije predstavio Parlamentu i Parlament me je izglasao kao ministra ekonomije i sve dok ovaj premijer i ovaj Parlament vjeruju u moju stručnost i vjeruje da mogu odgovorno i dosljedno da obavljam ove poslove, ja neću imati problem sa tim šta neko misli o meni kao stručnjaku, znalcu ili ministru ekonomije. Ako me pitate lično, moram da Vam kažem da jesam bila zatečena, ali sam isto tako samoj sebi rekla - sve je to nešto što ide u rok službe. I onog trenutka kad sam pristala na ovu funkciju, trebala sam da očekujem da će neko iz bilo kog razloga, udariti na to da li sam ja stručna, da li sam mlada, da li sam fizički ovakva onakva, sve su to argumenti koji se u političkom životu očekuju i to me nije poljuljalo u mojoj namjeri. Možda onima koji su mi bliski i koji me vole to ne izgleda tako i često me pitaju kako to mene ne dotiče, vjerovatno zato što sam ubijeđena da ono što radim, radim iz najbolje namjere na najbolji mogući način i da odluke koje donosim su za dobro i ovog društva i građana Crne Gore. I da kažem ovako, vrijeme je majstorsko rešeto i u odgovarajućem periodu vremena ćemo najbolje vidjeti rezultate svih nas i moći da donosimo sud. Ja sam tek godinu dana ministar i vjerujem da ću u narednom periodu pokazati konkretnim rezultatima zašto me je neko izabrao i postavio na ovu funkciju. To što će se nekom svidjeti ili neće, mene neće natjerati da odustanem od svog kućnog vaspitanja i da na bilo koji drugačiji način nego što je ovo sad, odgovorim. Ja nemam namjeru da odgovaram na takvu vrstu prozivki. Ako je od utjehe, mislim da me niko nije vrijeđao zato što sam žena, jer sam razumjela da je sličan natup bio i sa mojim bivšim kolegama. Čovjek nikada nije spreman da doživi bilo kakvu uvredu, a sa druge strane ono što je važno da vas takve stvari ni na koji način ne pokolebaju da promijenite svoje ponašanje – poručila je naša gošća.

Zanimalo nas je, za kraj, šta su ključni izazovi Ministarstva ekonomije u 2018, sa čim će se ministarka prvo uhvatiti u koštac. Energetski sektor trebalo bi konsolidovati, a čeka nas i ulazak u investicije, mora se doći do nivoa profitabilnosti.

Oni podaci sa početka emisije su nam značajno otežali posao zato što smo sebi postavili veoma visoke ciljeve za naredni period. Namjera nam ja da u kontinuitetu omogućavamo što veći ekonomski rast, što bolju platežnu moć građana, što veći standard građana u CG. Konkretna je namjera da u narednom periodu privučemo što bolje i zdravije investicije u Crnu Goru i u tom smislu, prvo sa čim ćemo se uhvatiti u koštac je raspisivanje javnog poziva za izgradnju velike solarne farme u okolini Ulcinja, napominjem bez podsticaja za nove izvore energije nego po tržišnoj cijeni. Imamo značajna interesovanja investitora, imamo značajnu neiskorišćenu državnu zemlju u okolini Ulcinja i vjerujem da je možemo valorizovati na najbolji mogući način. Namjera mi je da u narednom periodu u što većoj mjeri realizujemo investicije koje se tiču energetskog sektora. Vjerujem da će Elektroprivreda prednjačiti u tome i naravno da u stalnoj komunikaciji budem sa privredom, sa svim preduzećima u CG dajući im i podršku finansijsku i nefinansijsku i da će sve ono što mi radimo i što je nekad po malo nerazumljivo, zaista moći naši građani da osjete povećanje svog životnog standarda kroz neku opipljivu formu, jer to jeste namjera svakog od nas, da svaki od građana u CG osjeti benefit od onog čime se mi bavimo u toku svog radnog vremena – zaključila je Sekulić.